Cipiripi 1.

Published on 07/08,2015

Draga moja simpatijo, hvala ti sto svakog dana prodjes pored mog radnog mjesta, sa osmijehom na licu. Hvala ti sto si kultiran i fin, kao i sto mi uljepsas svako jutro. Upoznali smo se i ne tako davno. Bila je neka festa na trgu i igrom slucaja, nasli smo se jedno pored drugog. Pricala sam sa drugaricom, igrala, pjevala. Nisam ga primijetila. Vec je bio kraj i kretale smo kuci. U trenutku kada sam se okrenula na svoju desnu stranu, udarila sam nekog momka. Rekla sam "izvinite, molim vas" ! On je rekao "Nista, nista". Pitao me je nesto. Ne sjecam se tacno sta:)  Poceli smo razgovor kad ne znam ali znam da smo dugo pricali. Bilo mi je cudno kako neko moze sa nepoznatom osobo toliko pricati. Ali eto.. Pricali smo.. Rekao mi je sve o sebi. Nisam mu vjerovala. Smatrala sam da je samo jedan kreten, kome je veoma dosadno bilo.Kasnije, trebali smo ici prosetati ali se njemu nije svidjalo da nas ide cetvoro. Vec dvoje. On i ja.  Nisam htjela. Rekla sam mu kako ne setam sa ljudima koje sam upoznala prije pet minuta. Otisao je sa drugo. Otisla sam i ja. Od prilike se tako zavrsilo nase upoznavanje. I ako sam krenula kuci mnogo rano, dosla sam veoma kasno. I ujutro kao ranjenik na poslu bila, sa podocnjacima do poda. 


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=255724

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me

One Response to Cipiripi 1.